ŠTO JE TO NIMFOMANIJA

Riječ "nimfomanija" je grčkog porijekla i doslovno znači "djevojačko ludilo". Oxfordov rječnik engleskog jezika (Oxford English Dictionaty) je definira kao "žensku bolest koju karakterizira morbidna i nekontrolirana seksualna želja". Ostavljajući pitanje bolesti po strani, većina definicija nimfomanije uključuje elemente pretjerane i nekontrolirane seksualne želje. Ekvivalentni pojam za muškarce je satirijaza....

Pretjerana seksualna želja kod žena (kao i muškaraca) je prilično neprecizan pojam. Da bi se shvatilo što je pretjerana seksualna želja važno je razumjeti normalnu seksualna želju. Brojne sjevernoameričke studije su razotkrile širok raspon različitosti u učestalosti seksualnog ponašanja, te se ne slažu u određivanju "normalnosti" ili "prosječnosti", osim one statističke. Postoje, također, i velike razlike unutar seksualne povijesti pojedinca. Nije neuobičajeno za parove na početku seksualne veze da se upuštaju u različita seksualna ponašanja prometejskim žarom. Isto vrijedi i za razdoblja krize u dugotrajnim vezama. Seksualni odnosi tri ili četiri puta na dan nisu ništa neobično u tim okolnostima, tako da je teško naći brojčanu definiciju navodne pretjerane seksualne želje. S medicinskog gledišta, "pretjeranost" se može definirati kao nešto "fiziološki štetno", odnosno kao ono što uzrokuje "oštećenje tkiva".

Koncept "nekontrolirane" seksualne želje kao dio pojma nimfomanije uvodi klinički aspekt koji se odnosi na motivaciju. Primjerice, žena koja ima deset seksualnih kontakata s različitim partnerima dnevno s kliničkog se stajališta nekada smatrala nimfomankom. Prostitutka koja je imala isti broj kontakata na dan nije bila smatrana nimfomankom, zbog toga što se pretpostavlja da joj je motivacija financijske prirode, a ne njena vlastita seksualna želja i zadovoljenje. Opis seksualne želje kao nekontrolirane sugerira mogućnost postojanja nezasitnog libida ili drugih čimbenika koji osobu potiču na česte seksualne kontakte. Poman pregled kliničke literature ne otkriva nijedan slučaj nezasitnog libida. Najčešće spominjani čimbenici uključeni u pretjeranu seksualnu želju su česti seksualni kontakti koji ne uključuju zadovoljenje ili orgazam, emocionalna napetost, manična stanja, opsesivno-kompulzivni poremećaji, prekomjerna potreba za prihvaćanjem od strane muškaraca, te pokušaj negacije homoseksualnih osjećaja. Čini se da je točno opažanje Helen Singer Kaplan, prema kojem je pretjerana seksualna želja kao primarni simptom tako rijetka da predstavlja klinički kuriozitet.
Nejasna priroda nimfomanije razmatra se u prethodno objavljenim izdanjima Enciklopedije seksualnog ponašanja (Encyclopedia of Sexual Behaviour). Ona sadrži samo dvije reference u vezi tog pojma. Prva, koja se pojavljuje nepromijenjena u sva tri izdanja, preporuča tretiranje ovog stanja administriranjem androgena (muških hormona). Ta se terapija temelji na sljedećim postavkama: (1) nimfomanija je rezultat nepostizanja seksualnog užitka (orgazma); (2) tretman androgenima pomaže postizanju orgazma, pa tako "više nije potreban pretjerani broj seksualnih kontakata". Dovoljno je reći da ovo više nije preferirana terapija za žene koje imaju problema u dosezanju orgazma, a koje ionako ne udovoljavaju dijagnostičkim kriterijima za nimfomaniju.

Druga referenca, koja se također pojavljuje nepromijenjena u svim izdanjima osim prvog, je kratka rasprava o nimfomaniji kao ispunjenju želja muškaraca u kontekstu pornografije. I doista, čini se da je jedino mjesto gdje nimfomanija postoji, jest svijet muških fantazija ili opisi tih fantazija. Pornografski časopisi, knjige i filmovi čini se da slijede uvijek isti obrazac. Gotovo uvijek uključuju seksualno nezasitne žene koje se nisu u stanju oduprijeti bilo kakvom muškom seksualnom interesu. U stvarnosti, pojam nimfomanije često koriste muškarci koji su u kontaktu sa ženama čija je seksualna želja snažnija od njihove. Ako žena ima veću seksualnu želju od njih, smatraju je nimfomankom. Seksualne predrasude u percepciji seksualnih apetita dodatno su izražene kada se žena s većim seksualnim apetitom opisuje kao "promiskuitetna", dok je muškarac sličnih težnji samo "strastven" ili "vatren". S ovog aspekta može se uočiti da je muški ekvivalent nimfomanije, satirijaza, u javnom diskursu mnogo manje prisutan.

Zaključno, čini se da nimfomanija ponajprije prebiva u muškim seksualnim fantazijama. Kao što je Donald Symons primijetio: "Seksualno nezasitnu ženu ćete primarno (ako ne i isključivo) naći u radikalnoj feminističkoj ideologiji, nadama dječaka i strahovima muškaraca."

POVRATAK NA IZBORNIK TEXTOVA <<<