BAKTERIJE, HIGIJENA, BOLESTI

Bakterije možda ne grade gradove niti imaju zanimljiv društveni život, ali bit će tu kada Sunce eksplodira. Ovo je njihov planet, a mi smo tu samo zato jer nam one to dopuštaju, kaže Bill Bryson.

Plus: bolest spavanja, raspadanje tijela iz čista mira i cijeli čovjek usisan u ronilačku kacigu. Brrrr...

Ukoliko ste dobra zdravlja i prosječno revni glede higijene, imate stado od otprilike jednog bilijuna bakterija koje pasu na vašim mesnatim poljanama - oko stotinu tisuća njih na svakom četvornom centimetru kože. Tu su kako bi objedovali desetak milijardi pahuljica kože koje svakodnevno odbacite, uza sva ona ukusna ulja i okrepljujuće minerale koji kaplju iz svake vaše pore i raspukline. Vi ste im vrhunski švedski stol, koji je udobno topao i stalno u pokretu. U znak zahvale daju vam tjelesni miris.

Kratkotrajna engleska bolest znojenja, koja je bjesnila od 1485. do 1552., pobila je u svom pohodu desetke tisuća ljudi prije nego se istrošila.

Najstrašniji bakterijski poremećaj koji je poptuno izvan kontrole trenutačno je bolest poznata kao nekrotični fascitis, kada bakterije iznutra izjedaju žrtvu, proždiru unutarnje tkvio, a za sobom ostavljaju kašast i tragičan ostatak. Pacijenti često dolaze s relativno blagim smetnjama - obično se radi o osipu na koži i groznici - ali zatim im se stanje dramatično pogoršava. Kada ih otvore, često se otkrije da su jednostavno izjedeni. Jedini oblik liječenja je 'radikalna kirurška ekscizija' - rezanje svakog komadića zaraženog područja. 75 posto žrtava umire; velik dio ostalih ostane užasno izobličen. Izvor zaraze je svakodnevna porodica bakterija zvana streptokok grupe A, koji inače uzrokuje samo gnojnu upalu grla. Iz nepoznatih razloga neke od tih bakterija vrlo se rijetko probiju kroz stijenku grla i uđu u samo tijelo, gdje izazovu katastrofalno pustošenje. Potpuno su otporne na antibiotike. U Sjedinjenim Državama godišnje se pojavi oko 1000 takvih slučajeva i nitko ne može reći da se to neće pogoršati.

U slučaju meningitisa događa se ista stvar. Najmanje 10 posto mladih osoba te možda 30 posto tinejdžera nosi smrtnonosnu meningokoknu bakteriju, koja poprilično bezopasno živi u grlu. Samo povremeno - u otprilike jedne mlade osobe na svakih stotinu tisuća - ona uđe u krvotok i izazove tešku bolest. U najgorem slučaju smrt može nastupiti za 12 sati. 'Čovjek može biti savršeno zdrav za doručkom i umrijeti do večeri', kaže Marsh.

U jednom takvom slučaju 1916. godine, stanovnici Europe i Amerike počeli su obolijevati od čudne bolesti spavanja, koja je postala pozanta kao letargijski encefalitis. Žrtve bi zaspale i ne bi se probudile. Moglo ih se probuditi uz velike poteškoće kako bi nešto pojele ili otišle na zahod, a na pitanja bi odgovarale razborito - znali su tko su i gdje se nalaze - iako im je ponašanje uvijek bilo apatično. Međutim, čim bi im se dopustilo da se odmore, smjesta bi ponovno utonule u dobuk san i ostale u tom stanju. Neke su tako provele mjesece prije nego što su umrle. Vrlo ih je malo preživjelo i ponovno došlo k svijesti, ali im se nije povratila prijašnja živost. Živjele su u stanju duboke apatije, "poput ugaslih vulkana", prema riječima jednog liječnika. Za deset godina ta je bolest ubila oko 5 milijuna ljudi i zatim se tiho povukla. Nije privukla veću pažnju jer je u međuvremenu svijet poharala još gora epidemija - zapravo najgora u povijesti.

Prvi svjetski rat pobio je 21 milijun ljudi za 4 godine; španjolska je gripa napravila isto, ali u samo prva četiri mjeseca. Gotovo 80 posto američkih žrtava u Prvom svjetskom ratu nije bilo pokošeno neprijateljskom vatrom, nego gripom. Stopa smrtnosti u nekim postrojbama bila je čak 80 posto.

Znanstvenici u Kraljevskoj bolnici u Manchesteru otkrili su da je mornar koji je 1959. godine umro iz zagonetnih i neizlječivih uzroka zapravo imao AIDS. No, zbog nekog razloga ta je bolest sljedećih dvadeset godina ostala u općem mirovanju.

Milijunima godina divovska ptica mesožderka, neletačica zvana Titanis, bila je vjerojatno najokrutnije stvorenje u Sjevernoj Americi. Bila je to sigurno najstrašnija ptica svih vremena. Bila je visoka 3 metra, težila je preko 350 kg i imala je kljun kojim je mogla otkrinuti glavu gotovo svakom tko bi je nervirao. 1963. godine na Floridi je otkriven njen kostur.

Možda ne biste tako zadovoljno drijemali kada biste bili svjesni da je vaš madrac dom za možda 2 milijuna mikroskopskih grinja koje izlaze u sitne sate kako bi gucnule ulje iz vaših lojnica i gostile se hrskavim pahuljicama vaše kože koje prosipate dok dremuckate i vrpoljite se. Samo ih u vašem jastuku ima možda 40.000. (Za njih je vaša glava samo jedan velik masni bombon.). I nemojte misliti da će čista jastučnica nešto promijeniti. Nečemu što je veličine kućne grinje, tkanje najgušće tkanine izgleda poput brodskog konopa. Štoviše, ako je vaš jastuk star šest godina - što je, po svemu sudeći, prosječna starost za jastuk - procijenjeno je da jednu desetinu njegove težine čine izguljena koža, žive grinje, mrtve grinje i izmet grinja. No, to su barem vaše grinje. Zamislite samo uza što se privijate svaki put kada ste u hotelskom krevetu. Iako su grinje s nama od pamtivijeka, otkrivene su tek 1965. godine.

Čini se da smo u pogledu higijene zapravo kontraproduktivni. Dr. Naunder vjeruje da je prelazak na detedržente za pranje rublja na niskim temperaturama potaknuo razmnožavanje buba. Kao što je rekao. Ako ušljivo rublje perete na niskim temperaturama, dobijete samo čišće uši.

Otiđite u šumu - bilo koju šumu - sagnite se, uzmite šaku zemlje i na dlanu ćete držati oko 10 milijardi bakterija, a većina njih nepoznata je znanosti.

Najveći odron zemlje u ljudskoj povijesti nosio je dovoljno materijala da zakopa cijeli Manhattan na dubinu od 120 metara, a dogodio se 18. svibnja 1980. godine kada je eruptirao vulkan Mount St. Helens u državi Washington i kada se urušila sjeverna strana vulkana i to brzinom od 250 km/h .

Najveća erupcija u novije doba bila je u Krakatau u Indoneziji 1883., eksplozija je devet dana odjekivala svijetom i izazvala prelijevanje mora sve do Engleskog kanala.

U doba teških ronilačkih odijela - onih koja su dugim crijevima bila povezana s površinom - ronioci su znali doživjeti fenomen poznat kao prešanje. To se događalo kada bi zakazale crpke za zrak na površini, što bi dovelo do katastrofalnog gubitka tlaka u odijelu. Zrak bi takvom silinom izletio iz odijela da bi nesretni ronilac bio doslovno usisan u kacigu i zrakovodnu cijev. Kada bi ga izvukli na površinu, 'u odijelu bi našli samo kosti i komadiće mesa'.

Smatra se da našom orbitom redovno prolazi oko 2000 asteroida dovoljno velikih da ugroze postojanje civilizacije. Čak i mali asteroid - recimo, veličine kuće - može uništiti grad.

POVRATAK NA IZBORNIK TEXTOVA <<<